Dječji crtež nije slučajan. On se razvija kroz jasno prepoznatljive faze (prva i najvažnija je opisana u prethodnom blogu) koje prate djetetov kognitivni, emocionalni i motorički razvoj. Ono što odraslima ponekad izgleda kao „neuredan crtež“, zapravo je složen sustav simbola kojim dijete komunicira – najprije samo sa sobom, a zatim i s okolinom.

Svaka faza nosi svoje zakonitosti, izazove i ljepotu. Kada ih poznajemo, lakše znamo kako djetetu biti podrška, a ne kočnica.

Faza: Sheme – istraživanje složenim simbolima (4–7 godina)

U ovoj fazi simbol postaje osnovno sredstvo izražavanja. Dijete više ne crta samo da bi ostavilo trag, već crta s namjerom. Crtež čovjeka postaje prepoznatljiv i upravo on označava početak ove faze.

Dijete razvija vlastite sheme – ustaljene načine crtanja ljudi, kuća, stabala. Prostor papira ponekad određuje oblik figure: čovjek može biti „spljošten“, kuća se prilagođava rubovima papira. Javljaju se linija tla i linija neba, a boje su često čiste, jake i simbolične – nebo je plavo jer zna da je plavo, a ne zato što ga tako vidi u tom trenutku.

Važno je razumjeti da simboli u ovoj fazi nisu namijenjeni publici – oni su prije svega sredstvo komunikacije djeteta sa samim sobom.

Kako roditelji mogu pomoći:

  • Ne ispravljajte oblike ni boje.

  • Ne „učite“ dijete kako nešto treba izgledati.

  • Dopustite ponavljanje istih motiva – ono je znak razvoja, ne stagnacije.

  • Postavljajte otvorena pitanja i slušajte priču iza crteža.

Faza: Intelektualni realizam – zlatno doba dječjeg stvaralaštva (7–10 godina)

Početkom školovanja dijete ulazi u fazu socijalizacije, a crtež postaje bogatiji, hrabriji i sadržajno složeniji. Ovo se razdoblje često naziva zlatnim dobom dječjeg likovnog stvaralaštva – dijete crta odlučno, svježe i s puno unutarnje sigurnosti.

Crtež ne prikazuje ono što dijete vidi, nego ono što zna o svijetu. Zato se javljaju specifični oblici izražavanja:

  • Rendgenski crtež (vidimo unutrašnjost kuće, tijela, predmeta)
  • Pokret figure i naglašena radnja
  • Emotivna proporcija (ono što je važno crta se veće)
  • Prelijevanje i rasklapanje oblika
  • Vertikalna, obrnuta perspektiva i poliperspektiva

Upravo u ovoj fazi odrasli često, i nenamjerno, počinju ometati dječje stvaralaštvo:
precrtavanjem, stalnim brisanjem, korištenjem ravnala, obrubljivanjem bojama preko olovke – sve to dijete udaljava od spontanosti i vlastitog izraza.

Kako roditelji mogu pomoći:

  • Oduprite se potrebi za „urednim crtežom“.

  • Ne tražite savršenstvo, nego ideju i priču.

  • Dopustite pogreške – one su dio stvaranja.

  • Očuvajte djetetovu hrabrost u izražavanju.

Faza: Vizualni realizam – između realnosti i mašte (10–14 godina)

U ovoj fazi završava opći razvoj dječjeg crteža prema uzrastu, a započinje individualni razvoj. Dijete želi crtati onako kako vidi, sve realnije i preciznije. Usvaja se geometrijska, atmosferska i koloristička perspektiva, a crteži postaju tehnički složeniji.

No ovo je i razdoblje krize osobnosti. Dijete postaje samokritično, često nezadovoljno svojim radovima i sklono odustajanju. Upravo tada dolazi do postupnog gubitka ekspresivnosti dječjeg likovnog izražavanja.

Zato je u ovoj fazi iznimno važno zadržati maštu, slobodu i osobni izraz – čak i kada realističnost postaje važna.

Kako roditelji mogu pomoći:

  • Ne uspoređujte dijete s drugima.

  • Podržite proces, ne samo rezultat.

  • Potičite različite teme i tehnike.

  • Podsjetite dijete da umjetnost nije samo „točno“, nego i iskreno.

Zašto je važno pratiti razvoj djeteta

Svaka faza nosi svoje promjene, potrebe i osjetljivosti. Zato naše likovne radionice nisu jednake za svu djecu, već su podijeljene u više grupa i osmišljene tako da prate prirodan razvoj djeteta – bez preskakanja faza i bez pritiska.

Jer kada dijete stvara u skladu sa svojim razvojem, crtež ne postaje obveza, nego prostor slobode, rasta i samopouzdanja.