U svijetu u kojem djeca već od najranije dobi imaju pristup mobitelima, ekranima i digitalnim sadržajima, postaje sve izazovnije potaknuti ih na aktivnosti koje su prije bile sasvim prirodan dio svakodnevnog odrastanja. Crtanje je jedna od njih — tiho, jednostavno, kreativno i nevjerojatno važno za razvoj.
No što je s djecom koja nemaju kod kuće kutak s bojama, papirom i flomasterima? Što je s roditeljima koji nakon trećeg pokušaja odustanu jer dijete umjesto papira “ukrašava” zidove? Upravo tada dijete treba vašu pomoć više nego ikad.
Crtanje nije samo ugodna aktivnost, već temeljni alat za razvoj motorike, koordinacije, kreativnog i simboličkog mišljenja. Ono je prvi jezik kojim dijete crta svoje misli, emocije i doživljaj svijeta.
Djeca prolaze kroz četiri faze razvoja crteža — a prva od njih toliko je važna da je zaslužila cijeli tekst.
Faza šaranja (1–3 godine)
Zašto je ova faza ključ svega?
Faza šaranja je trenutak kada dijete prvi put otkriva da svojim pokretom može ostaviti trag. Možda je taj trag krivudav, neuredan ili potpuno slučajan — ali za dijete je to čarolija. U ovoj fazi upoznaje alat (bojice, olovke, flomastere), materijal (papir, karton, podloga), ali prvenstveno — mogućnost da nešto stvori.
Ono što odraslima izgleda kao “škrabotina” (i često je), zapravo je moćan razvojni korak. Pokreti nisu namjerni, oblici nisu prepoznatljivi, ali dijete uživa u procesu. Najčešće drži olovku cijelom šakom jer fina motorika još nije razvijena, a ruka se kreće slobodno, u širokim, kružnim pokretima.
I da, potpuno je normalno da dvogodišnjak kaže da je nacrtao kokoš, a na papiru vidite samo nekoliko linija koje teško “podsjećaju” na perad. Dijete u toj dobi već počinje verbalizirati svoje crteže — iako vizualni simboli tek slijede.
Što se razvija u fazi šaranja?
Drugim riječima: ovo nije faza “bezveze”, nego faza u kojoj se gradi temelj za sve ostale oblike izražavanja — od pisanja, preko igre, pa sve do apstraktnog mišljenja.
Zašto je roditeljska podrška presudna?
Ako dijete nema prirodnu sklonost crtanju ili odrasta u okruženju bez kreativnih poticaja, ono neće automatski krenuti crtati samo od sebe. A još će rjeđe krenuti ako se svaki pokušaj pretvori u stres: “Pazi po zidu!”, “Nemoj to!” ili “To ništa ne sliči!”.
Zato roditelji imaju ključnu ulogu:
- Ponuditi materijale
- Dopustiti eksperimentiranje
- Ne tražiti da crtež “izgleda kao nešto”
- Pohvaliti trud, ne rezultat
U ovoj fazi niste učitelj — nego podrška, publika i saveznik.
Zašto je ova faza najvažnija?
Zato što je prva.
Zato što otvara vrata kreativnom i kognitivnom razvoju.
Zato što djetetu daje osjećaj moći, slobode i stvaranja.
Sve složenije faze crtanja — od oblikovanja simbola do realističnih prikaza — počivaju upravo na ovoj fazi. Kao što se ne može graditi kuća bez temelja, tako se ne može razviti umjetnički, simbolički ni motorički izraz bez “škrabotina”.
U sljedećem postu pisat ću o ostalim fazama razvoja crteža i o tome kako roditelji mogu poticati dijete na svakom koraku.
A vi? Imate li iskustva s dječjim prvim crtežima?
Jesu li i vaši zidovi počeli karijeru kao umjetnička galerija?
